U svijetu ljudskih resursa koji se mijenja brzinom svjetlosti, jedno ime odjekuje kao sinonim za inovacije i duboko razumijevanje budućih trendova a to je: Hung Lee. Osnivač utjecajnog newslettera Recruiting Brainfood i jedan od najcjenjenijih globalnih HR stručnjaka, postao je ključni glas u diskusijama o tehnologiji, talentima i transformaciji radnog okruženja. U susret njegovom dolasku na DRIVE konferenciju 2026 u Sarajevu, gdje će održati glavno predavanje, imali smo ekskluzivnu priliku razgovarati s njim o najaktuelnijim temama koje oblikuju našu profesionalnu budućnost: od uloge vještačke inteligencije u HR-u do strategija za privlačenje i zadržavanje talenata u novoj eri poslovanja.
Vještačka inteligencija više nije tehnologija budućnosti, ona je tu, transformiše način na koji radimo, zapošljavamo i gradimo timove. Dok se lideri širom svijeta pitaju kako balansirati između algoritama i ljudske empatije, Sarajevo se priprema za ključni događaj godine koji donosi odgovore na ova pitanja.
U ekskluzivnom intervjuu uoči dolaska u Bosnu i Hercegovinu, Hung Lee se osvrće na specifičnosti balkanskog tržišta, otkriva najveće greške u automatizaciji zapošljavanja i objašnjava zašto je "dodana ljudska vrijednost" jedina stvar koja će nas razlikovati od konkurencije u svijetu u kojem svi koriste AI.
Dolazite u Bosnu i Hercegovinu ovog oktobra na Drive konferenciju. Regije poput Balkana imaju duboko ukorijenjenu kulturu ličnih poznanstava i umrežavanja "licem u lice". Smatrate li da tržišta u razvoju imaju prednost ili nedostatak kada je u pitanju usvajanje vještačke inteligencije (AI) u ljudskim resursima (HR)?
Hung Lee: Edelmanov barometar povjerenja već posljednju deceniju bilježi eroziju povjerenja u javne institucije. Dolazak vještačke inteligencije dodatno ubrzava ovaj trend, jer vlade, mediji, nevladine organizacije, pa čak i online izvori poput Wikipedije, više ne uživaju automatsko povjerenje stanovništva koje sve više shvata da se sve "proizvedene" informacije kreiraju s određenim ciljem ili agendom. Zanimljivo je da se, prema istom Edelmanovom izvještaju, ljudi okreću svom užem krugu radi potvrde i validacije a to je ljudima koje poznaju, s kojima su ranije sarađivali i s kojima su izgradili odnose od povjerenja.
Pitanje da li ovo predstavlja prednost za usvajanje AI-ja u HR-u je možda pogrešno postavljeno; to bi trebala biti prednost bez obzira na to šta se dešava s usvajanjem AI-ja u ljudskim resursima. Ljudi koji su investirali u snažne odnose zasnovane na povjerenju imat će pristup paralelnoj mreži za razmjenu informacija, donošenje smisla i odlučivanje, koja će i dalje ostati pretežno ljudska.
Posljednjih godina svjedočimo masovnoj automatizaciji u zapošljavanju. Prema Vašem mišljenju, koja je najveća greška koju kompanije prave kada dopuste algoritmima da vode glavnu riječ?
Hung Lee: Najveća greška koju regruteri prave s automatizacijom jeste to što ne razmišljaju o tome šta uraditi s vremenom koje su uštedjeli. Prihvatili smo izazov da "radimo više s manje sredstava", a najnoviji podaci provajdera ATS sistema (sistema za praćenje kandidata), poput Greenhousea, sugerišu da smo zapravo uradili sjajan posao, manje ljudi, više zahtjeva, mnogo više kandidata za selekciju, a ipak je ostvareno više zapošljavanja.
Međutim, ušteđeno vrijeme se ne može samo tako vratiti nazad u biznis; moramo se aktivno izboriti za to vrijeme i osigurati da se ono vrati sektoru koji ga je i stvorio. Na taj način se ono može investirati u poboljšanje kvaliteta rada, a ne samo u povećanje kvantiteta onoga što se uradi.
Kada biste morali birati: brilijantan, ali stopostotno automatizovan HR sistem, ili nesavršen, ali duboko empatičan ljudski HR tim? Gdje se nalazi idealna sredina (tzv. "sweet spot")?
Hung Lee: Odgovor zavisi od vašeg odnosa prema biznisu; odnosno, da li ste vi vlasnik te kompanije ili niste. ;-)
Koja je to najvažnija poruka za koju smatrate da učesnici Drive konferencije u Sarajevu trebaju čuti od Vas ovog oktobra kako bi uspješno vodili svoje timove u budućnost?
Hung Lee: Svi moramo automatizovati procese, ali moramo razmišljati o tome šta će biti naš faktor diferencijacije (ono po čemu se razlikujemo) kada svaka organizacija postigne sličan nivo efikasnosti pomoću vještačke inteligencije. Tehnološki modeli konvergiraju, pa, pod pretpostavkom da svi imamo jednak pristup tim alatima, šta će biti prednost u načinu na koji naša kompanija posluje u poređenju s konkurencijom?
Ta razlika mora proizaći iz "dodane ljudske vrijednosti" iz rada koji samo ljudi mogu raditi, koji trebaju raditi i, na kraju krajeva, rada za koji želimo da ga isključivo ljudi rade. Moramo očuvati i razvijati tu dodanu ljudsku vrijednost, čak i dok transformišemo rad uz pomoć tehnologije.